Kako dokažem CO2 emisije po toni aluminija?

Što trebate konkretno učiniti

Što se od vas očekuje

CO₂-emitiranje po toni aluminija je broj koji se pojavljuje na više mjesta, od kojih svako ima svoj okvir i vlastitu teret dokaza. Za digitalno produktno putovnicu i za CBAM primjenjuju se druga pravila, drugi obrasci, te trenutno još ni ne postoji konačna metodologija proračuna za samu putovnicu. To čini predmet zbunjujućim, ali obaveze se ipak mogu razmotriti.

Proračun prema utvrđenoj metodologiji

Za digitalno produktno putovnicu vrijedi da se mjerenja i proračuni ne smiju odabirati slobodno: članak 39. Verordenja (EU) 2024/1781 (ESPR) određuje da se testira, mjeri i računa prema metodologijama koje su utvrđene za pojedini dio proizvoda. Za aluminium metodologija za CO₂ po toni još nije objavljena. U praksi to za poduzeće od 10 do 100 zaposlenih znači da vlastita metodologija proračuna — koliko god biti pažljivo izrađena — mora biti zamijenjena čim postane dostupna službena metodologija. Onaj tko već sada radi s računovodstvom stakleničkih plinova, primjerice za nekog klijenta ili za CBAM, dobro čini ako čuva te brojeve i temeljne izvorove podataka odvojeno, tako da kasnije prilagođavanje službenoj metodologiji ne znači da sve mora biti ponovno prikupljeno. Više o stanju te metodologije nalazi se na stranici o metodologiji prema kojoj se mjere vrijednosti za putovnicu.

Dokazivanje podrijetla broja

CO₂-broj po toni je prihvatljiv samo ako je jasno odakle potječe: iz koje tvornice, kojeg procesa, kojeg energetskog miksa. Za poduzeće koje kupuje i obrađuje aluminium to znači da mora biti zabilježeno podrijetlo broja — ne samo sam broj — već i broj kao takav. Kod aluminija emisije po toni se dramatično razlikuju između primarnog aluminija (elektroliza) i recikliranog aluminija (topljenjem), te ta dva se ne smiju miješati u jedan prosjek bez jasnog prikaza kako je taj prosjek sastavljen. To se odnosi i na pitanje koliko recikliranog materijala je u jednoj seriji; ta dva broja — CO₂ po toni i udio recikliranog aluminija — su povezani i često se postavljaju zajedno. Vidjeti također kako se dokazuje udio recikliranog aluminija.

CBAM kao poseban, već postojeći proces

Neovisno o digitalnoj produktnoj putovnici CBAM već postoji: Verordnja (EU) 2023/956 obvezuje prijavitelja pri uvozu aluminija izvana EU da prikaže ugnježđene emisije stakleničkih plinova. Za poduzeće koje uvozi aluminium to je dakle trenutna obaveza, a ne budućna. Brojevi koji se nastave za CBAM — po toni, po kategoriji proizvoda, po instalaciji podrijetla — nisu automatski isti brojevi koji će kasnije biti u digitalnoj produktnoj putovnici, jer su sustavi nastali odvojeno jedan od drugoga, ali temeljni izvorni podaci (potrošnja energije, procesni podaci proizvođača) su često ponovno iskoristivi. Što CBAM točno zahtijeva i za koga, razrađeno je na stranici o CBAM-u i aluminiju.

Razlika između dosjea i putovnice

Za poduzeće koje već ionako naručuje CO₂-proračun — za nekog klijenta, za izvješće o održivosti, za CBAM — razlika između onoga što ostaje interno i onoga što će kasnije biti javno u putovnici je značajna. Putovnica prikazuje utvrđen broj prema utvrđenoj metodologiji; osnovni model proračuna, pretpostavke i izvorni podaci ostaju izvan nje. Upravo to razlikovanje između tehničke dokumentacije i digitalne produktne putovnice je ono na čemu mnoga poduzeća zapnu, i objašnjeno je na stranici o razlici između tehničke dokumentacije i putovnice.

Gdje se u praksi ide naopako

Dobavljač dostavljuje jedan CO₂-broj po toni za čitavu godišnju proizvodnju, dok se ta proizvodnja dijelom sastoji od primarnog i dijelom od recikliranog aluminija. Prosječan broj se tada ne može pratiti do određene serije, i kada postoji zahtjev za potkrepom nije dostupna razrada.

Drugi scenarij: poduzeće koristi istu CO₂-vrijednost za produktni pas koju je navelo za CBAM, bez provjere jesu li opseg i pravila za izračun usklađeni. CBAM koristi vlastitu sustavnost za ugrađene emisije pri uvozu; ta nije bez dodatka zamjenjiva s metodom koja će se kasnije uspostaviti za pas.

Treća situacija: uvoznik aluminijskih halufabrikata preuzima CO₂-broj stranog proizvođača bez izvornih dokumenata i ne može pri zahtjevu za dokazom priložiti ništa više od e-maila ili redaka na ponudi.

Četvrti scenarij: poduzeće samo izračunava CO₂-vrijednost s vlastitim računskim modelom, uz pretpostavku da se to kasnije može automatski prebaciti u produktni pas. Čim se službena metoda prema članku 39. ESPR-a objavi, vlastiti pristup se pokazuje na dijelovima drugačitim, i broj se mora ponovno sastaviti — što bi se moglo izbjeći ako se izvorni podaci od početka čuvaju strukturirano.

Peta: poduzeće misli da je CO₂-broj povjerljiva poslovna tajnica i ne želi je dijeliti sa stranom koja sastavlja pas, dok je nejasno koji se dio te informacije kasnije javno objavljuje i koji dio može ostati zaštićen. Razmatranje pripada pitanju jesu li poslovni osjetljivi podaci o aluminijev javno objavljenii drugačije je od pitanja tko smije vidjeti podatke, na što se odgovara na stranici o tome tko smije vidjeti podatke iz produktnog passa.

Što možete bilježiti

• Po partiji ili proizvodnoj seriji: CO₂-broj po toni, s navedenom korištenom metodom za izračun ili alatom i verzijom tog alata.
• Porijeklo broja: tvornica, proizvodna linija, i je li u pitanju primarni ili reciklirani aluminij, ili omjer mješavine.
• Izvorni podaci na kojima se broj temelji: potrošnja energije, energetski splet, podatci o procesima proizvođača — čuvani odvojeno od samog završnog broja.
• Za uvezeni aluminij: CBAM-izvješće i temeljni podaci stranog proizvođača ili postrojenja.
• Napomena uz svaki broj je li namijenjen za CBAM, za zahtjev kupca, ili za buduću upotrebu u produktnom pasu, kako se opseg i metoda ne bi pomešali.
• Uputa na leguru i EN-AW-oznaku dotične partije, jer se CO₂-brojevi mogu razlikovati po leguri; vidi kako se legura i EN-AW-oznaka utvrđuju.