Kako dokažem CO2 emisije po toni aluminija?
CO2 po toni proizlazi iz dva odvojena procesa, a ne iz jedne metode
Emisije CO2 po toni aluminija trenutno se prikazuju putem dva različita režima, i ta dva se ne poklapaju. Prva linija je mehanizam korekcije na granici ugljenika (CBAM, Uredba (EU) 2023/956): od uvoznika aluminija izvan EU traži da prijave ugrađene emisije po toni, što se već provodi. Druga linija je digitalni proizvodni pasoš prema ESPR-u (Uredba (EU) 2024/1781): tiče se informacija o zaštiti okoliša koje će biti u pasoši aluminijskih proizvoda, uključujući podatke o CO2, ali precizna metoda izračuna i mjerenja za to još mora biti utvrđena po skupini proizvoda. Tko sada želi dokazati CO2 po toni, to čini na temelju CBAM-sistematike za uvoz ili na temelju vlastitog izračuna koji odgovara priznatim metodama — obavezna, jedinstvena metoda za proizvodni pasoš aluminija još ne postoji.
Za koga se ovo odnosi i što nije obuhvaćeno
CBAM-obveza pogađa posebno uvoznike: tko uvozu aluminij izvan EU, suočit će se s obvezom izvještavanja o ugrađenim emisijama tog proizvoda. To je drugačija premisa od digitalnog proizvodnog pasoša, koji se usmjerava na proizvoditelje i uvoznike koji stavljaju proizvode na tržište EU i koji će — čim budu važeće norme za aluminij — mora dostaviti pasoš s informacijama o zaštiti okoliša. Ovaj dio ne govori o točnoj formuli izračuna za CBAM-emisije, niti o tome kako određeni čitatelj treba mjeriti svoj proces proizvodnje: to proizlazi iz samih provedenih pravila CBAM-a, a za proizvodni pasoš iz još ne objavljene delegirane uredbe. Ono što se ovdje doista obrađuje je pitanje koji okvir sada postoji i koji okvir još mora doći.
Od kada je to potrebno i što se do tada primjenjuje
CBAM je kao uredba već na snazi i obveza izvještavanja o ugrađenim emisijama već se provodi; precizna faza u kojoj se nalazi uvoznik (izvještavanje ili također stvarno prebrojavanje) proizlazi iz samog teksta Uredbe (EU) 2023/956. Za digitalni proizvodni pasoš aluminija situacija je drugačija: članak 39. ESPR-a određuje da se metode testiranja, mjerenja i izračuna utvrđuju po skupini proizvoda, ali za aluminij ta delegirana uredba još nije objavljena. Datum od kojeg je to obavezno za aluminij još nije utvrđen. Dok ta uredba nije dostupna, ne postoji zakonski propisana metoda za CO2 po toni u okviru proizvodnog pasoša — ali postoji postojeća CBAM-obveza za one koji uvoznu.
Što to znači u praksi, korak po korak
Tko sada naiđe na ovo pitanje, prvo provjeri je li u pitanju uvoz aluminija izvan EU: u tom slučaju put ide putem CBAM-a, a ugrađene CO2-emisije po toni su već dio tekuće obveze izvještavanja. Tko proizvede ili obradi aluminij u EU-u i priprema se na digitalni proizvodni pasoš, razumno je sada već prikupiti podatke o potrošnji energije, podrijetlu sirovina i procesu proizvodnje po toni — ne zato što je to već negdje obavezno propisano za pasoš, već jer ti podatci čine osnovu čim se metoda za aluminij doista objavi. Treći korak je praćenje službenih objava: i provedeni propisi prema CBAM-u i delegirana uredba prema ESPR-u pojavljuju se u Službenom listu EU-a, i tek tada postaje jasno koja metoda izračuna će točno vrijediti za proizvodni pasoš. Do tada je usklađivanje s već priznatom metodikom — kao što je ona CBAM-a, koliko je primjenjivo — najlogičniji međukorak, bez jamstva da će ista metoda kasnije biti propisana za pasoš.
Izvor: CBAM-uredba i članak 39. ESPR-a
Obveza izvještavanja o ugrađenim emisijama pri uvozu izravno proizlazi iz Uredbe (EU) 2023/956, koja uspostavlja mehanizam graničnog ispravljanja ugljika i aluminij označava kao jednu od relevantnih kategorija proizvoda. Budućа metoda za podatke o CO2 u digitalnom putovnici proizvoda proizlazi iz članka 39 Uredbe (EU) 2024/1781 (ESPR), koja određuje da se metode ispitivanja, mjerenja i izračunavanja po skupini proizvoda utvrđuju delegiranom procedurom — procedura koja za aluminij još nije objavljena.
Tko sada želi konkretno početi, započinje s provjerom pada li vlastita situacija pod obvezu izvještavanja CBAM-a (pri uvozu izvan EU), a za ostatak već sada bilježi podatke o proizvodnji i energiji po toni, tako da su ti podaci dostupni čim se metoda digitalnog putovnice proizvoda za aluminij objavi.
Na čemu se temelji
- Uredba (EU) 2023/956 (mehanizam korekcije na granici ugljika, CBAM)
- Uredba (EU) 2024/1781 (ESPR), članak 39 (metode testiranja, mjerenja i izračunavanja)
Sama uredba nalazi se na EUR-Lex. Pozivamo se po tvrnji; ne trebate nam vjerovati.
Što trebate konkretno učiniti
Što se od vas očekuje
CO₂-emitiranje po toni aluminija je broj koji se pojavljuje na više mjesta, od kojih svako ima svoj okvir i vlastitu teret dokaza. Za digitalno produktno putovnicu i za CBAM primjenjuju se druga pravila, drugi obrasci, te trenutno još ni ne postoji konačna metodologija proračuna za samu putovnicu. To čini predmet zbunjujućim, ali obaveze se ipak mogu razmotriti.
Proračun prema utvrđenoj metodologiji
Za digitalno produktno putovnicu vrijedi da se mjerenja i proračuni ne smiju odabirati slobodno: članak 39. Verordenja (EU) 2024/1781 (ESPR) određuje da se testira, mjeri i računa prema metodologijama koje su utvrđene za pojedini dio proizvoda. Za aluminium metodologija za CO₂ po toni još nije objavljena. U praksi to za poduzeće od 10 do 100 zaposlenih znači da vlastita metodologija proračuna — koliko god biti pažljivo izrađena — mora biti zamijenjena čim postane dostupna službena metodologija. Onaj tko već sada radi s računovodstvom stakleničkih plinova, primjerice za nekog klijenta ili za CBAM, dobro čini ako čuva te brojeve i temeljne izvorove podataka odvojeno, tako da kasnije prilagođavanje službenoj metodologiji ne znači da sve mora biti ponovno prikupljeno. Više o stanju te metodologije nalazi se na stranici o metodologiji prema kojoj se mjere vrijednosti za putovnicu.
Dokazivanje podrijetla broja
CO₂-broj po toni je prihvatljiv samo ako je jasno odakle potječe: iz koje tvornice, kojeg procesa, kojeg energetskog miksa. Za poduzeće koje kupuje i obrađuje aluminium to znači da mora biti zabilježeno podrijetlo broja — ne samo sam broj — već i broj kao takav. Kod aluminija emisije po toni se dramatično razlikuju između primarnog aluminija (elektroliza) i recikliranog aluminija (topljenjem), te ta dva se ne smiju miješati u jedan prosjek bez jasnog prikaza kako je taj prosjek sastavljen. To se odnosi i na pitanje koliko recikliranog materijala je u jednoj seriji; ta dva broja — CO₂ po toni i udio recikliranog aluminija — su povezani i često se postavljaju zajedno. Vidjeti također kako se dokazuje udio recikliranog aluminija.
CBAM kao poseban, već postojeći proces
Neovisno o digitalnoj produktnoj putovnici CBAM već postoji: Verordnja (EU) 2023/956 obvezuje prijavitelja pri uvozu aluminija izvana EU da prikaže ugnježđene emisije stakleničkih plinova. Za poduzeće koje uvozi aluminium to je dakle trenutna obaveza, a ne budućna. Brojevi koji se nastave za CBAM — po toni, po kategoriji proizvoda, po instalaciji podrijetla — nisu automatski isti brojevi koji će kasnije biti u digitalnoj produktnoj putovnici, jer su sustavi nastali odvojeno jedan od drugoga, ali temeljni izvorni podaci (potrošnja energije, procesni podaci proizvođača) su često ponovno iskoristivi. Što CBAM točno zahtijeva i za koga, razrađeno je na stranici o CBAM-u i aluminiju.
Razlika između dosjea i putovnice
Za poduzeće koje već ionako naručuje CO₂-proračun — za nekog klijenta, za izvješće o održivosti, za CBAM — razlika između onoga što ostaje interno i onoga što će kasnije biti javno u putovnici je značajna. Putovnica prikazuje utvrđen broj prema utvrđenoj metodologiji; osnovni model proračuna, pretpostavke i izvorni podaci ostaju izvan nje. Upravo to razlikovanje između tehničke dokumentacije i digitalne produktne putovnice je ono na čemu mnoga poduzeća zapnu, i objašnjeno je na stranici o razlici između tehničke dokumentacije i putovnice.
Gdje se u praksi ide naopako
Dobavljač dostavljuje jedan CO₂-broj po toni za čitavu godišnju proizvodnju, dok se ta proizvodnja dijelom sastoji od primarnog i dijelom od recikliranog aluminija. Prosječan broj se tada ne može pratiti do određene serije, i kada postoji zahtjev za potkrepom nije dostupna razrada.
Drugi scenarij: poduzeće koristi istu CO₂-vrijednost za produktni pas koju je navelo za CBAM, bez provjere jesu li opseg i pravila za izračun usklađeni. CBAM koristi vlastitu sustavnost za ugrađene emisije pri uvozu; ta nije bez dodatka zamjenjiva s metodom koja će se kasnije uspostaviti za pas.
Treća situacija: uvoznik aluminijskih halufabrikata preuzima CO₂-broj stranog proizvođača bez izvornih dokumenata i ne može pri zahtjevu za dokazom priložiti ništa više od e-maila ili redaka na ponudi.
Četvrti scenarij: poduzeće samo izračunava CO₂-vrijednost s vlastitim računskim modelom, uz pretpostavku da se to kasnije može automatski prebaciti u produktni pas. Čim se službena metoda prema članku 39. ESPR-a objavi, vlastiti pristup se pokazuje na dijelovima drugačitim, i broj se mora ponovno sastaviti — što bi se moglo izbjeći ako se izvorni podaci od početka čuvaju strukturirano.
Peta: poduzeće misli da je CO₂-broj povjerljiva poslovna tajnica i ne želi je dijeliti sa stranom koja sastavlja pas, dok je nejasno koji se dio te informacije kasnije javno objavljuje i koji dio može ostati zaštićen. Razmatranje pripada pitanju jesu li poslovni osjetljivi podaci o aluminijev javno objavljenii drugačije je od pitanja tko smije vidjeti podatke, na što se odgovara na stranici o tome tko smije vidjeti podatke iz produktnog passa.
Što možete bilježiti
- Po partiji ili proizvodnoj seriji: CO₂-broj po toni, s navedenom korištenom metodom za izračun ili alatom i verzijom tog alata.
- Porijeklo broja: tvornica, proizvodna linija, i je li u pitanju primarni ili reciklirani aluminij, ili omjer mješavine.
- Izvorni podaci na kojima se broj temelji: potrošnja energije, energetski splet, podatci o procesima proizvođača — čuvani odvojeno od samog završnog broja.
- Za uvezeni aluminij: CBAM-izvješće i temeljni podaci stranog proizvođača ili postrojenja.
- Napomena uz svaki broj je li namijenjen za CBAM, za zahtjev kupca, ili za buduću upotrebu u produktnom pasu, kako se opseg i metoda ne bi pomešali.
- Uputa na leguru i EN-AW-oznaku dotične partije, jer se CO₂-brojevi mogu razlikovati po leguri; vidi kako se legura i EN-AW-oznaka utvrđuju.
Ovo nije pravna savjet. Ova stranica pruža opće informacije o propisima na koje se ova platforma odnosi. Ne znamo vašu situaciju. Ako ste u nedoumici oko vašeg slučaja, konsultirajte se s pravnikom ili nadležnim nadzornim tijelom.
Napisano s AI-om na temelju gore navedenih izvora, provjereno od strane čovjeka 2026-08-22. Je li nešto krivo? Javite nam — ispravke imaju prednost.